[Tekst pjesme "Kliše"]

[Uvod: Edo Maajka]
(Šta se to) Šta, šta, šta, šta se to ljudi, šta se to, događa? (Događa) Svi isto zvuče, svi isto pjevaju i svi isto repaju
(Sa vama) Svako svakoga pljuje, šta god na radiju čuje,, ppppp
(Ljudima) Koolade, daj malo bassa

[Strofa 1: Edo Maajka]
Ako pare ljude kvare, onda neću bit pokvaren do kraja života Život na Balkanu biće divota
Svi smo puni para baš ko žaba dlaka
Puni smo govana ko političari obmana
Svi znamo repat, svako može Severinu jebat
I svako u klubu može redare izlemat
Fejkeri napadaju fejkere, svi pljuju šminkere
Glume niggere i po kući nosaju viklere
A žene, skoro sve izgledaju isto
Kopiraju jedna drugu, čekaju plaćenu cugu
Neke se 'oće jebat samo ako znaš repat
Reper s parom i zajeban jebaće ih sve za tjedan
Svi cijene ljubav, a svi bi jebali drolje
Malo ljubavi daju, a htjeli bi više i bolje
Trendovi se redaju, dolaze, prolaze trendovi
Bendovi nastaju i propadaju bendovi
Bez beda, drže se trenda, ko novi, a od klonova
Puni prerađenih songova, a u očima je lova
A love nema, kad neko zaradi
Ljubomorni postaju na sceni miševi ostali
Ostaje im utjeha, ono, "Mi smo underground" spike
Mi nismo Colonia, Džibbo i harmonike
To ostaje, samo zavist i ništa više
Žalosno je samo što je to kod naš posto kliše
[Refren: Edo Maajka]
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim

[Strofa 2: Edo Maajka]
Joj, kako lako se čovjek mijenja
Dok danas te grli, sutra će po tebi da kenja
Nema poštenja, kukavice uvijek imaju rukavice
Navikli na zeleđe od mamice i tatice
Nemaju bremena, al' imaju previše vremena
Ni problema ni briga, a studiraju bez knjiga
Tvoju dobrotu, otvorenost oni vide ko slabost
Nikad ništa ne gube, ne znaju da grle, ni da ljube
Drago kamenje im znamenje, sretni kad ih drugi mole
Oni samo vole svoje statusne simbole
Oni vole, hej da, gledat se u ogledalo
Postoji li ovaj model auta, al' da su kožna sjedala
Nije im jasno kakav je to osjećaj gladi
Za beskućnika kažu “Imo bi da radi”
Kad odeš na stranu, odmah ti traže manu
A kad pričaš s njima glume ko da ih zanima
"Aha, kontam te, aha, aha"
"Hej vidi, ovo mi je nova motorola sa displaya dva"
Ne znam da l' pare čovjeka kvare
Al' znam ih puno bez para, pokvareni su do jaja
Da imaš, da ti je lijepo to ne mogu prihvatit
Jer kad pate oni onda i ti s njima moraš patit
Kad im hoćeš pomoć moraš im tražit punomoć
Misle da od tog imaš koristi, puni su zavisti
Od 100%, manje-više, 90% njih spada u isti kliše
(Žalosno je, žalosno je, žalosno je)
[Refren: Edo Maajka]
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim
Svi su u klišeu, rijetki nisu, rijetke volim (Volim)
Rijetki postaju sve rjeđi, na prste ih brojim

[Završetak: Edo Maajka & Koolade]
Na prste ih brojim, da, da, e ovako
Koolade, Frenkie, komisija, Vidovići
Premalo, premalo jebi ga
Daj mi još nekog, daj mi još nekog
Koolade, daj mi još nekog reci, “Krišna”
Aha, dobro, on, opet je to malo, znaš
Jebi ga, opet to, zeza to opet