Pokojnik više ništa ne sluti
A ne očekuj od pukovnika da ti suvislo objašnjava
Smrt nagrađuje obojicu podjednako
Jednog fascinira
Drugog spašava zaborava
Može biti da su lovci na glave
Kao što to časni ljudi ponekad rade
A može biti i da su samo okušali strah
Istina
Nikog nisu naročito impresionirali

Volio bih da zavedeš obrijane glave
I da ih uzmeš kao misaonu erotiku
Da ne budeš okruglo kamenje
Koje vjetar valja po dolini
Da na kraju puta staneš
I svojim ćulima ukrotiš vrijeme
I da kažeš odmah
Da ne pomislim da lažeš
Jer
Nitko te tako dobro ne razumije
Kao ja
Vidjet ćeš kako prošlost postaje
Ono što se i mudrima događa
Nešto između smijeha i odbrojavanja
Nešto između šutnje i čekanja
I kad bizarno sasvim stvarno
Ostane bez ijednog iznenađenja
I kad se nađes kao i toliko puta
U mome naručju
Tko će onda biti tvoj novi guru