Đorđe Balašević
Saputnik
Na granici sam bio posle ponoći
Mrak je moja boja i tu nema pomoći
Carinik, jos dečak
Klimnuo mi glavom zvaničan i krut

I samo lupio pečat:
"Sve u redu, laku noć i sretan put"

Put se odmotava k'o dugi sivi šal
Sutra će se stare koke picnuti za bal
Takav dan se pamti
Petnaest godina u vetar poslatih

Dolaze svi maturanti
Al' će neki neke teško poznati

Dosadne proslave mi dođu kao kazna
Ali svejedno
Idem, možda najzad saznam:

Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava
Nije mi se javila, nikad više
Magija je prestala, negde mi je nestala
Kao leptiri pre kiše

Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su
"Oni su odselili, nemoj zvati"
Ostao je samo lik, mali verni saputnik
Mali svitac srebrni, da me prati
Promiču dani kao jablani uz drum
Jutro već miriše na vanilu i na rum

Gde su? Kako se drže?
Baš da vidim šta je s' dobrim đacima
Oni se potroše brže
Mi smo nekad bili generacija