Za Boddah

Govoreći iz usta iskusne budale koja bi očito radije bila emaskulirano, infantilno prigovaralo. Ova poruka trebala bi biti poprilično jednostavna za shvatiti.
Sva upozorenja s punk-rock 101 tečajeva tijekom godina, od mojeg prvog susreta, s recimo, moralima upletenim sa samostalnošću i prihvaćanjem svoje zajednice ispala su vrlo točna. Nisam osjetio uzbuđenje slušajući, pa isto tako i stvarajući, čitajući i pišući već previše godina. Riječi ne mogu opisati krivnju koju osjećam zbog toga.
Recimo, kada smo u backstageu i kada se svjetla ugase i manični urlik publike započne; ne ostavlja na mene isti dojam koji je ostavljalo na Freddie Mercuryija koji je volio i sladio se u ljubavi i obožavanju koje mu je pružala publika što je nešto na čemu mu totalno zavidim i na čemu mu se divim. Stvar je u tome što vas ne mogu zavarati, nikog od vas. Nije fer ni prema meni ni prema vama. Najgori zločin koji mogu zamisliti je da varam ljude lažući i pretvarajući se kako se 100% zabavljam. Ponekad se osjećam kao da bi trebao imati sat u koji mogu udariti prije no što izađem na stage. Pokušao sam sve u svojoj moći kako bih bio zahvalan (i Bože, zahvalan sam, stvarno jesam, ali nije dovoljno). Zahvalan sam na činjenici da smo zabavili i utjecali na toliko ljudi. Mora da sam jedan od onih narcisa koji je zahvalan na stvarima tek kada ih izgubi. Previše sam osjetljiv. Trebam biti malo tup kako bih povratio entuzijazam koji sam imao nekad kao djete.
Na zadnje 3 turneje imao sam puno više zahvalnosti prema ljudima koje poznajem osobno i prema našim fanovima, ali idalje ne mogu prijeći preko frustracije, krivnje i empatije koju osjećam prema svima. Postoji dobro u svima nama i mislim da jednostavno previše volim ljude, toliko da me to još više i rastužuje. Tužna, mala, osjetljiva, nezahvalna Riba, ajme čovječe. Zašto jednostavno ne uživaš? Ne znam!
Imam boginju od žene iz koje kipi ambicija i empatija i kćer koja me previše podsjeća na ono što sam bio prije, puna ljubavi i sreće, ljubeći svaku osobu koju upozna zato što su svi dobri i nitko joj ne želi nauditi. Baš me to plaši do mjere gdje ne mogu funkcionirat. Ne mogu podnjeti misao o Frances kako postaje očajni, samouništavajući, death roker koji sam ja postao.
Prošao sam dobro, jako dobro i zahvalan sam, ali od sedme godine postao sam mrzak prema svim ljudima općenito. Samo zato što se čini da je jednostavno biti oko empatičnih ljudi. Samo zato što previše volim i žalim ljude, pretpostavljam.
Hvala svima iz dna moje goruće, mučne duše za sva pisma i svu brigu kroz godine. Prevelika sam neizvjesna, ćudljiva beba! Više nemam strasti, zato zapamtite, Bolje je izgorjeti, nago izblijediti.

Mir, ljubav, empatija.
Kurt Cobain

Frances i Courtney, bit ću vaša izmjena.
Molim te nastavi Courtney, za Frances.
Za njezin život, koji će biti toliko sretniji bez mene.

VOLIM VAS! VOLIM VAS!