Beogradski Sindikat
Duga je ulica
Duga je ulica, često se staje
Šta je ono što me tera da idem dalje
Nešto više, što se čita iako ne piše
Što čoveku daje život
I kad prestane da diše
Razbija kliše straha od smrti
Sve dobija smisao
Zemlja nastavlja da se vrti
I ako staneš, brate zapamti
Niko ne može da ugasi
Život što u tebi plamti
Vatru koja gori, želju čoveka da se bori
Da nešto stvori, i iza sebe ostavi
Da se suprotstavi zlu koje vreba
A sve što treba je odreći se potreba
Koje tu su da te kvare
Novac i žene dođu i odu ali čuvaj drugare
Pakao il’ raj, zato brate znaj
Duga je ulica al’ izvestan je kraj

Iz prašine i blata, u ulice Beograda
Stižu slike rezervata pod kišom granata
Oružje na gotovs, težak život od smrada
Detinjstvo noćna mora, zakon ulice vlada
Odrastanje u duhu narodnih pesama
K-k-kubure, sablje, preki sud, vešala
I šta se sada dešava na ovom trulom svetu
Sve odlazi u kurac, ništa nije u redu
I jebeš sistem, jer je jebeni sistem
Kriv za sve, koji nepravdu veliča
Političare pse, a politika je bila kurva
Uvek biće takva, stiže razglednica
Od Srbije, s' letovanja iz pakla
A deca su k'o deca, svako traži nešto više
Svoje mesto pod suncem
Jer ovde teško se diše
A gde ćeš više kada prepušten si sam sebi
Da žrtvuješ svoj život ne bi
Ali možda pre bi, da razmisliš o svemu
Ulici, životu, možda tu ćeš naći sreću
Ako spreman si za borbu
Ah, da se snađeš kako umeš i znaš
Sve od sebe da daš
Duga je ulica i to duga je baš
Budan da budeš za sve što ti život sprema
Težak život u Beogradu bez ikakvih dilema
Al' i da mog'o sam da biram
Znam da ovde bih se rodio
I ratove s' demonima bih neprekidno vodio
Kada bi ih dobio, sve do jednog pobio
Zahvalio bih Bogu što mi je dušu oslobodio
Ref
Duga je ulica kojom hodaš
Pazi kuda skrećeš
Nemoj lako da se prodaš
Samo da znaš
Svet je tvoj, svet je naš
Nemoj da posustaješ
Moraš sve od sebe da daš. (x2)

U početku sam bio sasvim bled na trenutke
Vidljiv događaj u životu koji zaboravlja se lako
Ali urezan u ponašanje ja te proganjam od tada
A da nisi ni svestan da je tako
Kako prolaze godine sve konkretniji oblik
I prisutniji udeo u životu tvom dobijam
I uz tvoje mi misli odane još uvek nejake odbrane
Koje neiskusno postavljaš, bez napora probijam
Usput si vidim sakupio unutrašnje moći
Trunku uverio da tajne postoje
Moj lik sagledao, sav odbio
Po koji udarac koji sam pokušao da ti zadam
Ali tvojom svešću ja i dalje suvereno vladam
Godine ratovanja na meni ostavljaju trag
A tvoj mač i oklop, posle svakog okršaja
Sve oštriji postaju, dok jednog dana
Nisam ostao bez glave, a posle mene samo
Svesnost i tišina ostaju, vratih se još jednom
Još jedan udarac da ti zadam
Poslednji i kobni i uzeh vreme da me ojača
Obličje smrti sada moja je maska
Bez sumnje u ishod čekam na kraju puta
Čas tvoga dolaska i usput moja senka
Padaće na tebe, oslabićeš mislio sam
Izvesnost iscrpeće te
Ali kada te udarih po ramenu
I videh da me gledaš kao brata
I videh tvoj grandiozan poslednji ples
Prepun moći, ostao sam bez daha
Tvoje izabrano mesto blago zadrhta
I uz umirućeg sunca zrak
Tvoj poslednji pokret beše moćan i jak
I ja te usmerih ka jugu, gde u predelima
Nepreglednosti, izgubi ti se trag
Ref. (x2)

Lice njegovo to je k'o od drveta kore
Mlado, a mnoge bore duhom prve zore
I čudom on je gonjen da na put dalek ode
Beše suviše mlad za taj put dalek tad
A opet za put k'o da je stvoren
I prvo je nejake mišice hranio
Od ljubavi kišnice a zatim je za krhko telo
Osnovno jelo bilo, svako delo smelo
Tad treniralo se dobro i dobro se jelo
Sve do doba zrelog kad osnovna hrana
Postadoše visoka umna stanja
I vrhovna znanja i usled duge obuke
Postadoh obučen u belo odelo
Veštine upravljanja, i od tad mene korak ima
Već danima od davnina, to rekao sam svima
I ko da me tera da grabim na put
A usput u uspeh, ja gubio sam veru
Al' nisam odstupio od smera
Jer ja i volja neslućena
Doživesmo dobra nesuđena
I prođosmo kroz mnoga iskušenja
Uz pomoć strpljenja i velikoga htenja
I nema odstupanja i nema povlačenja
I poseban značaj da dam pravim vrlinama
I svakom ko ih gaji starim istinama
I svakom ko ih zna i šta ima smisla
Ja da to priznam više od srca i obraza čista
Blistavog oka i uspravnog hoda
Kao Blagoslov od Boga i zato
Na kraju ove ulice ja gledaću u lice
Bez straha crnoga kosača
I volja mi svakodnevno jača
Dok ka njemu ja koračam
A do tad sve ovo komad po komad
Dobiće značaj i videću ko celinu ovaj moj put
Plodan i bogat ko svu veličinu života moga
Moj je život pun problema, na ulici od malena
Poštovan kod klinaca i drugara kojih nema
Pratim ulicu što krivuda, ja je pratim ona me cima
Kao sunđer upijam sudbine, trenutke delim sa svima
I zovu me lutalice psi da pođem s' njima
Znam u svakom zlom čoveku dobrote malo ima
Drugovima iz kraja želim da poručim samo jedno
Suze za geto, trinest brate večno
Idemo sad svi zajedno, mi moramo svi da uspemo
Možemo i sutra da umremo al' nikada glavu da spustimo
Niz bujicu da se pustimo da nas bespomoćne nosi
Ni Rim čak nije bio sagrađen preko noći
Ne treba goreti u želji, s' vremenom sve će doći
Kad ulici bliži se kraj, sunce zaslepljuje oči