Beogradski Sindikat
Sindikalna prica
Ulice pod nama, nebo iznad nas
Naša priča, naši ljudi, ovo je naš grad!
BS je armija, pazi ovo sad
Rokamo ga samo tvrdo, samo za naš grad!
Ulice pod nama, nebo iznad nas
Naša priča, naši ljudi, ovo je naš grad!
Zastava se digla, na nebu sija znak
Ajmo sada svi ko jedan pozdrav za klan!

Ovo je sindikalna priča, ne postoji slična
S ovoliko šlifa, a i dalje tvrdo kida
Ogromna ekipa u stopu nas tipra
Deo znanje sipa, a deo sranja Vipre
Parče kaldrme i neba je sve što nam treba
Jedna reka, druga reka, Pobednik nas gleda
Beograd centar sveta, Srbija – planeta
Na svakom ćošku četa, ekipa na sve spremna

Svakog leta nova generacija procveta
Stiže nova pesma da se probude deca
Da krenu svi ko jedan baš onuda kuda treba
Na putu do čoveka, pa da bude kao nekad
Kad su cvetale tikve i čitale se knjige
Škole bile iste i za učene i dripce
Mangupi kupili manire na treningu kod Ćire
Jer tad je bilo važno kakav glas te bije
Nosimo taj duh kao nešto sveto
I kad blejimo u šteku i kad nešto sam preko
Danas sve je meko, svi bi hteli med i mleko
A pale u stranu pred najmanjim problemom
Ajmo bradu gore, podigni to čelo
Ispravi tu kičmu, ojačaj to telo,!
Ajmo narod ceo, ajmo sada smelo
Svizajedno ko jedan, s reči na delo

Napetost u vazduhu, opsadno je stanje
Nekad smo za manje vlasti sekli glave
Drhtale su Dahije na zveket naše sablje
Ako treba opet ćemo da im jebemo mater
Dobro ljudi, alo! Njih je samo malo
Šaka zulumćara tlači ceo narod
Zar ti nije stalo? Živimo ko talog
Raduje te samo kada prave te budalom

A nekad carstvo je drhtalo od Bogdana malog
Koji život je dao vođen idealom
Klinci se zarekli na grobu druga palog
Mi nastavljamo tamo gde misle da je stalo
I posle tolko godina mi i dalje smo u okovima
I dalje smatraju nas robovima oni što izjednačavaju se sa bogovima
Ovo je i dalje naša otadžbina, mi iz borbe se ne povlačimo
Armiju za sobom pokrećemo svih naših ljudi potlačenih
Mi se ne borimo za komfor, mi gorimo za dobro
Ne trčimo za robom, nego do smrti za slobodom
Niko od nas nije prorok, svako ima neki porok
Svako je da padne morao da bi samog sebe spoznao
I kad kažemo zajebi, mi se obraćamo sebi
Jer da bi menjao druge, prvo sebe promeni
Ajde ustani, kreni, klan će da te sledi
Za istinu i ljubav, umirati vredi!