Gled'o sam te sinoć, u snu, tužnu, mrtvu
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, u agoniji svijeća
Gotov da ti predam život kao žrtvu

Nisam plakao. Nisam, zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke
Sve sto očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke
U dvorani kobnoj, mislima u sivim

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke
Sve sto očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: miruj! U smrti se sniva

U smrti se sniva
U smrti se sniva
U smrti se sniva