Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, a pored mene bus
Kao u zoološkom vrtu gledam izumiruću vrstu
Izgužvana lica zure mi u bemburu

S Ray-Banom na nosu žalim frustriranu masu
Njihov me pogled baca u "bad"
Zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu
Jer duša mi ne podnosi tužne prizore

Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sežu ravno do neba
U navali humanosti pomolit ću se i za njih
Nakon čega slijedi tečaj tenisa

Ne mogu ih gledati više, uključujem svoj air-condition
Polako da me vide pice iz busa
Konačno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem
A gomila me gleda kao zločinca

Penzići novi i penzići polovni
Doživotne žrtve javnog prijevoza
Blesavi od znojenja u kutiji
Još samo dva radna vijeka do fićeka

Gomila plazi po bljuzgavoj stazi
S gađenjem gleda metak što prolazi