[Tekst pesme "Balada o Pišonji i Žugi"]

[Uvod]
Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
"More je provod, more su koke
More je izvor života, je li tako, Moke?"
Moke je još dodo i to da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv 17 godina vrelu
Pišonja i Žuga

[Strofa 1]
Još istu noć su Pišonja i Žuga maznuli kasetaš iz Doma invalida
Pa malo zatim i autobus Auto-prevoza sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu to vrelo ljetno veče oko 22 časa
"A sada, pravac more", viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duvan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda "Zbogom, barake na Breci" viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom, žohari
[Refren]
Pišonja i Žuga
Dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine

[Strofa 2]
Murija je blokirala cestu negdje kod Bradine oko 23:05
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini od 80 na sat
"Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
Čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku

[Refren]
Pišonja i Žuga
Dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine

[Završetak]
I dok su Pišonju nosili u hitnu, on ugleda mjesec iznad sebe i reče
"Bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni na more?"
Poslije toga je pao u nesvijest i više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu smijao mjesec žuti
Pišonja i Žuga