Pamtim to kao da je bilo danas
Kada je babo Atif otiš’o od nas
U ruci mu piva, za reverom značka
FK Sarajeva

Kazo je da mu je dosta žene i djece i kuće
I da ga neka nostalgija vuče
I da će se vratit’ kad mu bude ćeif

Mi smo djeca čučali ispod jorgana
Komšiluk vik’o Fatma bona pusti hajvana
Vratit će se on samo da propije sve

Al’ prođe od tad’ 13 bajrama
Babo Atif se ne vrati k nama
Kažu da ga je kod Hadžića satr’o voz

A ja sam uletio u Faćinu raju
Sverco kafu bunario po tramvaju
Prodavo farmerke
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom “Vratniku”
Hajd’ reko
I fakat kad murija ufati Omera
I ovaj propjeva poslije dva šamara
I reče o raji sve sto zna
Zaboravio je bio sve zajedničke akcije
Zaboravio je bio sve zajedničke derneke
Zaboravio je bio kako sam njega
I onog malog Dragu
Dva put’ spasio od belaja

I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom “Vratniku”