Noćas smo probili obruč zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bijegu bez kapi benzina
Konačno smo stigli na slobodno tlo

A Pklatovi su bili već na tragu
Zvali da se vratimo jer brzo će snijeg
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u paničan bijeg

Predveče su poslali bijele medvjede
Htjeli da te oni otmu od mene
Ubrao sam strijele sa najvećeg bora
I gađao ih posred glavuše

I osjetismo opet onaj stari fol
Iz srca što je davno otiš’o
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrđavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih

Ovo nije kraj priče o Pklatovima
Oni žive skriveni duboko u nama i čekaju svoj trenutak