Opet me nemir stari prokleti
Noću tjera da izađem
Na gornjogradske stare ulice
Da ti miris kose pronađem

Kao od bora sitne iglice
Bodu me hladne kišne kapljice
Od tuge mokre umorne zjenice
I tamni oblak iznad duge Ilice

Jer ti ljubiš drugoga
Jer ti ljubiš drugoga
Jer ti ljubiš drugoga

Moje tijelo kraj tvojeg dobrog tijela
Iz čistog boljeg vremena
Šta da mu kažem da si mi najbolja bila
U zimskoj noći ispod Sljemena

Zatvorim oči, tvoja ruke me grije
Suza nam lice umije
Grlim te nježno ali kako već slijedi
Draga se slika zaledi

Jer ti ljubiš, jer ti ljubiš
Drugoga
Tvoja duša je santa ledena
I zbog svega mene proklinje
A kada jednom zauvijek nestanem
Suzu sreće ona pustit će

A u blatu parka Zrinjevca
Dva prstena biti će
Duboko ispod starih krošanja
Kada prođeš nek te sjete na mene