Arsen Dedić
Otkako te ne volim
Vraća mi se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća
Nećeš me prepoznati
Kao na slobodi
Opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim
Opet noću kiše moje
Izgubljeni zvuci, boje
Ni sa kim ih ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka maše
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim
Pitao sam ljude
Kol’ko će to trajati
Može li se umrijeti
Hoću li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oči naviknu