Arsen Dedić
Da su me ukrali cigani
Da su me ukrali cigani u tužnom gradskom parku
U mornarskom odijelu, i nestali u mraku
Odveli bi me daleko, gdje stiže samo želja
Pred začuđenim licem mojih roditelja
Da su me ukrali cigani, ne bi me bilo briga
Jer bih mislio da se samo nastavlja igra
Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao
I ništa o svom životu ja nikad ne bih znao
Da su me ukrali cigani, imao bih slobodu
Da pijem svoje vino i pijem svoju vodu
Bio bih bogat i voljen, a vračara bi mi rekla
Da nemam svog imena i da sam bez porijekla
Da su me ukrali cigani, još dok sam bio dijete
Iz ovog mrtvog grada, iz nevolje i sjete
Imao bih svoj šator i medvjeda na lancu
Svoju zvjezdanu kuću, konja i kruh u rancu
Da su me ukrali cigani, provodio bih dane
Ležeći u travi kraj autostrade
Svirao bih gitaru i prelazio milje
Ljubeći jedno biće slobodno i divlje
Da su me ukrali cigani
Da su me ukrali cigani
Da su me ukrali cigani
Da su me ukrali cigani
Da su me ukrali cigani