Letjeli smo na trapezu
Letjeli smo svak na svome
Držali smo se za ruke
Jer se krila lako lome
Letjeli smo godinama
I nikad nismo, nismo pali

Živjeli smo iznad ljudi
U ljubav smo vjerovali

Jedne večeri sred buke ti me nisi prepoznala
Pružio sam tebi ruke, ti mi ruke nisi dala
Otad padam kao kamen, prema zemlji, prema moru
Završit će moji snovi u dubini, u ponoru

A ti gore u visini
Nosiš samo strah i jezu
Jer si ostala bez točke
Jer si sama na trapezu