Zbog koje sam produžavao mladost
I volio na zaboravljen način
Za početak:
Širi se crnilo
Između bijelih stupova Tivolija
U ovom času ne mogu sastaviti njeno lice
Koja je topla kugla
Naslonjena na moju dušu
Koja je pokret noćnog mora -
Potocnik Kora
Zbog koje sam vozio danima
I uvjeravao se da mi je svijet suvišan
Tajanstvo Slovenije
Vlaga se skuplja u njenoj koži
A usta su joj smrvljena voćka
Nejasan put na zvuk "roga"
Do njene šume, do njenog mora -
Potočnik Kora
Koja nije ona prava
Drukčije to želim reći;
Dobrostojeća je moja mora
Čiji telefon godinama šuti
I ponižava moje stare ljubavi
Odane drugom vremenu
Koja je pismo bez odgovora -
Potočnik Kora
Koja se jednom dala, tek tako
Da bi bila još dalja
Kao medalja na mrtvom tijelu
I pobjegla u nečijim kolima
Ali u jezero iza jutarnjih gora -
Potočnik Kora
Koja je preslišala moju mladost
Prelistala moje albume
Koja nas proziva
Prema čijem su smijehu
Moje iskustvo, Azija, ironija i diploma
Neusporedive noći - ništa
Zbog koje se drukčije pije i hoda
Jedina zemlja, jedini stanovnik -
Kora Potočnik
Generacija o kojoj razgovaram
Što hoće od mene?
O, tako jednostavno padaju geografija i literatura!
Ona ne voli, ili voli - ne voli
Bez milosti je, bez uvjerenja
Duša bez tajne i izvora -
Potočnik Kora
Koja mi je tako malo vremena ostavila
Koja se smije dok čita svoju pjesmu
Zbog nje su moje ljubavi stvari
A ona je opet ideja
Koja je uzela više no što je smjela
Igrala se, ništa nije htjela
Koja se ljubila kao da mora -
Potočnik Kora
Pa da se oprostim od one
Kojoj treba manje ljubavi
No što joj se daje
Koju je moje srce samo kratko nerviralo;
Križaljka za koju joj nedostaju
Još dva - tri slova
Koja je sve tajne mog života
Kao čarobnjak u noćnom lokalu
Sabrala u jednu pticu
I pustila je da odluta
Ja nešto drugo branim
I sve ovo stvarno ne bih smio
Pa ipak “na vašu službu” bjegunac-vojnik -
Kora Potočnik