Na kraju života, neke stare žene
Žive mjesto tebe, žive mjesto mene
Sve što nisu mogle, sve što nisu znale
Na lomaču nose, na lomači pale

Po klupama parka ljubavnike love
I svoj poraz n*** za njihove snove
Za te što se vole, za te što se ljube
Znaju samo riječi umorne i grube

A kome to treba i zašto to rade ?
Neke od njih nikad nisu bile mlade
Melju svoje dane zubima od zlata
Zureći u tuđe prozore i vrata

Davno je to bilo i ne zna se više
Kakve riječi ljubav na postelji piše
Nikad neće znati stojeći na straži
Što to moja ruka na tvom tijelu traži

Ni zašto te trebam sada tu u tami
Ni zašto smo skupa, ni zašto smo sami
Ni kamo će pasti, dok sva zvona zvone
Taj brod što se ljulja, ta lađa što tone