Da l’ pamtiš, procvalo je polje
Opet poznate riječi
Neću ostavit te znaj
Znaj znači znaj

Želim ponovo naći
Sve iste stvari, a ljubav što gasi
Tvoje omiljeno cvijeće
Hoće i nas

A vrijeme nam troši i kosu i drugo sve
Da ostane samo koja bezvoljna kretnja
I samo malo nježnosti

I kada već nađeš u ruci
Svoje umrlo cvijeće
Na suncu jednog izgubljenog travnja
Bit ćeš žalosna

Nek grli me prva koju sretnem na cesti
Da obaspem je zlatom
Cjelov još nije dala
Jednom susretu kratkom