Priča o Marineli
To je stara priča
O ljubavi i smrti jednog bića
Što živjelo je kratko poput ruža
Ko sve što na svijetu nam
Sreću pruža
Sama bez sjećanja na stare boli
Tu živjela je, htjela je da voli
Jedan kralj bez krune i bez zlata
Tri puta pokuca na njena vrata
Bijel kaao mjesec šešir mu je bio
I plašt crven ko vino što je pio
Bez misli ga je slijedila po svijetu
Ko dječak svoje zmajeve u letu
Bilo je sunce, još je bila snena
A on joj spusti ruke na ramena
I dok se mjesec otapa u noći
On ljubi njenu kosu, njene oči..
Prošla je nježnost i ono blago veće
Sad ostalo je samo svelo cvijeće
Što umorno sa očima od zvijezda
Drhteći, njeno blijedo lice gleda
Dok vraćala se nježna još i mala
U rijeku, kažu, slučajno je pala
A on ne shvaća da nisu više skupa
Već ljut je što na njena vrata lupa..
Priča o Marineli
To je stara priča
O ljubavi i smrti jednog bića
Što živjelo je kratko poput ruža
Ko sve što na svijetu tom
Ljepotu pruža
Što živjelo je kratko poput ruža
Ko sve što na svijetu tom
Ljepotu pruža....