Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom
Umorna od puta ostala si sa mnom
Bijela si i mirna kada sklapaš oči
Predjelima sjajnim sada ćemo poći
Nema na tvom licu nemira ni sjene
Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene

Sigurni smo sada, nježna si i plaha
Ali ovdje nema života ni straha
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više

Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više…