I opet jesen. Duga zagrebacka kiša, tramvaji i prolaznici. Nikoga u sobi
Nekoga smo voljeli, jednog dana nas je jedva prepoznao
Predvečerje, samo sjene na ulici. Možda će se sve ponoviti

Kako se zvala, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima

Možeš je naći kad god zaželiš
U mračnom discu ili na žuru
Spremna da s prvim tko joj se javi
Krene u novu avanturu

Poći će s tobom, dok večer pada
Ilicom bučnom do "kafića"
Al’ uzalud se, stari moj, nadaš
Uvijek se ista ponavlja priča

Voliš je makar odavno znaš
Da je i tvoji "frendovi" vole
Svi ćete je sutra u isto vrijeme
Čekati na Zdencu poslije škole

I svaki od vas dobit će nešto -
Poljubac, pogled, možda i više
U dugoj šetnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto
Kako se zove, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima

Prolaze dani, godine, ljeta
I tvoja mala već je na glasu
Sad je u Gradskoj ili Palaceu
U žamoru velikog svijeta

Pozdravljaju je čudni ljudi
Odlaze s njom, ti ne znaš kamo
Usput te pita kao da se čudi :
"Hmm, mi se odnekud znamo ?"

I svaki od njih dobit će nešto -
Poljubac, pogled, možda i više
U ludoj vožnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto

Kako se zvala, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima

I opet jesen, duga zagrebačka kiša. U predvečerje, tramvaji, prolaznici…
Nikoga u sobi…