[Interludij]
"I nikad neću ga zaboravit', to je bilo ono... moja naslonjena glava na zid, onesposobljene ruke, zavezane... ono, fiksirana za krevet, dok me nije smirila i uspavala injekcija... to je bilo ono, ljubav na prvi pogled..."

[Vers 1: Scriptor]
Znao sam jednu djevojku, reklo bi se davnih dana
Al' svejedno ne mogu izbrisat okus slatkih mana
Što su je krasile, rekla mi je "Spasi me"
Metode njene agresivnosti su bile pasivne
A mene nasilje na takvoj suptilnoj razini mami
Prest'o bit sin mamin kad smo bili vani
Divni dani, voljela si je potegnut' dim
Zalit' to sa čašicom i čvaknut' koji Reductil
I tako...

[Vers 2: Jantar]
Znaš kako, pasalo je meni klincu
Poljubac i vješti jezik kada god proslijedi gicu
Meni nisu bila važna sranja kao njezin pristup
Mala, bahata i takva bila je u Remetincu
Temelji su bili klimavi, al' bar nekud voze
Sve što smo imali, bile su to nebuloze
Crni broš na repu kose sjeti me na neuroze
Rekla mi je da sam jedini sad i na svijetu posle
I sam znaš...

[Vers 3: Kali]
Da u glavi baš i nije čista
Furala je prvi grijeh, k'o Eva prije Krista
Voljela se igrat domine, S&M porive
Voljela je kad boli je do točke euforije
Dominacija, orgije, kombinacija obilje
(Njena omiljena uloga) bespomoćne robinje
Nezasitan pogled, oči hladne k'o svemir
Jedino dok spava održava taj dojam nevin
[Vers 4: Scriptor]
I ne bi' nikad rek'o da se možemo voljeti više
Pala mi je s neba poput poletne proljetne kiše
Mrtva pijana pod noge, nije bila k'o mnoge
Voljela je plivat' pa se poslije ubijat' od joge
I hodat' gola nasred balkona da vide svi
Kako brije stidne usne vani jer ju nije stid
Odgovarao sam ju od veganstva, al' sam odust'o
Od mesa je konzumirala samo ljudsko
Stvarno gnjusno...

[Vers 5: Jantar]
S hayabusom me znala pričekat'
Uzet sliku usred jebene vožnje, a ne bi stala zijevat'
Slatka treba, ne znam da l' je to zbog manjka sivog
Ona nije htjela iskoristit već zlostavljat' život
I išlo je odlično, kad sam rek'o da je volim
Priznala je da je dama noći i da snimi pornić
Tu i tamo, nikad nisam pogledao
S prstom bi na mene pokazivalo svako ogledalo
Sjebano...

[Vers 6: Kali]
Mislio sam ja sam kriv, dajem joj premalo
Al' na to što se spremalo niš' me ne bi pripremilo
Volio nemalo, emotivno frigidna
Sad vidim da sam živio u filmu privida
Ti divni dani... su postali agonija
Miris neizbježne propasti jak k'o amonijak
Božanstvena komedija, nestvarna predstava
Sve dok jednog jutra nije... samo nestala
[Interludij]
"Uvijek se vrti pitanje zašto... sama sebe pitam, a odgovora nemam... mislim ono."