[Verse 1: Buba Corelli]
Bacim osmijeh kad za braću vino prospem
Bacim osmijeh kad ne znam gdje da dospijem
Bacim osmijeh svi moji imaju dosije
Svi bi što prije i da imaju poslije
Komšije znaju da u kraju drive-bajuju
Gazim stazu najdulju da trud ne nagrađuju
Pa ljudi ovdje se djeca sitnici raduju
Moji gladuju ja imam nadu najluđu
Moj dan je k'o tobogan, prvo se penjem gore
Pa se spuštam dole ko ni [?], sjećanjima omotan
Neću da budem sam, neću iz tuđe ruke
Radije ću umrijet sam, svako je uvezan
Ja to čujem i znam, ne dam da mi [?] san
Znam i da ujedam, stavite cvike
Sto-posto zračim ko UV zrak, ne znaš bit' uvijek jak
Ne možeš uvijеk bit' jak

[Verse 2: Tanjo]
Sve te slike u životu kojе vidio sam
Snimio sam, živio sam život taj koji živim za sebe
Krivio se, nikad kriv nisam bio, šta je bilo, bilo je
To je samo život, bilo je i dobrih dana, više loših bilo je
Nekad vedro nebo je, nekad sivo je, sve što bilo je
Tako moralo je biti, šta je sreća, šta je tuga, tanke su to niti
Ne želim ništa kriti, jer ništa me ne zanima, okrenuo sam leđa
Najboljim jaranima, sjedim kući danima jer ništa nema smisla
Osjećam se praznim, slika uvijek je ista, jednom naučio sam
Dobro se dobrim vraća, loša iskustva i to me samo jača
U život to me vraća da opet vratim osmijeh, čašu tugu dospem
Za stare dane prospem