[Intro: Batman 3000]
Ostavljam ratnike svijetla mrtve u mraku
Cijeli život živim u strahu dali sam na pravom vlaku
Koji vozi na putu do grada mrtvih, željeznu šaku
Držim uzdignutu jer mi je energija u padu

[Vers 1: Ivo Sivo, Batman 3000]
Od ku klux klana preko sljedbenika kabale (svijet se ne okreće oko mene i ne osjećam)
Do svakog člana kluba ratnih veterana (promjene u zraku, potpuna asimilacija)
Šta su izgubili pojam zabave, ti likovi stvarno (svu nadu polažem u 360 konstruktivnih ideja)
Imaju sjebanu dioptriju (po satu koje nestaju u sljedećem kadru)
Od hitlera do busha, jadakissa i bush babiesa (pokretne slike su govno/, moj um na aparatu)
Od letećeg cirkusa monti pajtona do elvisa (kibernetičkom implantatu, držim ga u sefu)
Svi oni imaju dioptrijuod GZE do RZE (na najdubljem katu i ne mogu ga koristit)

[Vers 2: Zoni]
Imam krivu optiku, al bar svima priznam
Astigmatizam, kad stigne kriza
Vidim nadu, ruku pružam van za nju
I nek je ružna, bar mi produžava patnju

[Vers 3: Ivo Sivo]
Da nemam jedno oko baca bi ono stakleno
Oko naokolo, noću – da se ljudi slože
Da im vire rebra iz kože, budući da imam oči;
Moram bacat riječi
[Vers 4: Vojko V]
I vatat ih u stihove
Šekspirijanski, pijan od slogova bižeći
Iz vinograda bogova sa rimom u šaci
To smo kid rađa, drugi, sinom i ja na traci
Misao sijevne, dječaci zagrme riječi

[Vers 5: Ivo Sivo]
Riječi šta liječe pa riječi šta neće
Da uđu u okvire, riječi šta su veće
I neće da se smire, riječi šta žive
I umiru na papiru, riječi šta plešu
Mrtve pijane na piru, riječi od jutra
Šta ih srećeš navečer, pa kad ih vidiš sutra
Baciš ih u smeće

[Refren: Ivo Sivo]
Jednom za repere
Drugi put za um
Treći za sve ostalo
That’s how we do

[Vers 5: Ivo Sivo]
Sedimentiram misli dok ne dosegnu gustoću
Dovoljnu da izbace iz mista tektonsku ploču
Moje riječi su ka zvijezde sjaje samo noću
Namjesti optičke sprave, večeras pričam sljepoću
Prva stvar, koju ne shvaćam je ta kako druge
Ljude nije strah, bacit šestar u smeće
Tek dvaesjedna već se osjećam prestar
Da ulijećem u klub i skačem totalno uneređen
Između umjetnih barbica i mišićavih kenova
U močvari šljokica i osunčanih tenova
Šta sa gomilom gelova čine živi pijesak
Ne želim vas ni doticat, a kamoli tu plesat
Pa kad mi se sve skupi kažem drugi glup si
Kako si moga mislit da će živi ljudi
Odgovarat kalupima koje si ti konstruira
Sve nacrte zapali a planove opstruiraj
[Refren: Ivo Sivo]
Jednom za repere
Drugi put za um
Treći za sve ostalo
Četvrti za nju

[Vers 6: Ivo Sivo]
Toliko sam djetinjast da me još uvijek iznervira
Kad jedan na drugi polegnem dva svemira
A položaj zvijezda, naravno, nije identičan
I kad napokon postaneš moralan i etičan
I pređeš onaj banalni stadij u kojem su laži
Svejedno Relacija je počela od konstelacija
Koje se ne slažu, i još uvijek se javi ta
Tiha razlika zimi u vrijeme praznika
Volim te, ubit ću te draga ne budi pokunjena
Na mojoj slici uvijek ćeš stajat okrunjena
Percepcija je subjektivna, ne postoji istina
Nisam čišći od ostalih nit sam prljav među čistima
Influenca mi je car odkad je reka onaj lajn
Osnova je samo suviše sebičnih osoba
Nisam star al sam zreliji od ovih spodoba
Šta mi upadaju u vidno polje i remete
Optiku dvi iljade i pete

[Outro: Kid Rađa]
Evo i mene, doša sam... Kid Rađa